Peci STA? PerecaTA Red 2

nedjelja, 18.11.2007.

Varijacije na temu

Pao je sneg. Novembar mesec. Vreme je za setnje.
Da vreme je za setnje. Danas smo eto "prokinuli" posle duzeg vremena i krenuli smo. Doduse nije bas neka setnja bila, ali ajd prvi put idemo ove godine svi zajedno pa da se ne preforsiraju. Hmm Gradac. Sneg pao grafika cista. To me je podsetilo na jednu stvar. Koecidencija. Gledao sam pre neki dan svoje pocetne radove iliti crno bele slike. Uhvati me neka nostalgija. Danas je verovatno bio dan D. Odlucio sam da se vratim ponovo CB tehnici. Grafika cista. I kao sto rekoh varijacija na temu iliti sta je hteo pisac sa ovim da kaze.
<

Nesto kao malko vise vidi ovdi.

- 20:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.11.2007.

Bilo je pravo zadovoljstvo

Postaklo me je pitanje od eto tako kako je bilo raditi sa mladim fotografima na ovoj Skoli primenjene fotografije koje smo radili da napisem par reci o tome.

Mislim da program fotografije daleko odudara od drugih programa ovde kod nas. Prost je razlog tome sto se ovaj program ne bazira na naucnom, vec kreativnom radu. Verovatno zato vise volim da radim fotografiju nego arheologiju. Ovde iako radimo primenjenu tj. tehnicku (dokumentarnu) fotografiju trazim od ucesnika da malo unesu u tome i odredjenu dozu svojega. Svoju kreativnost, svoju likovnost. Kao da nije mudrost nekakva slikati pauka, stonogu, pecinu, reku... gde ces takvu fotografiju staviti u svoj registar i eventualno je iskoristiti za neku prezentaciju ili rad. Dobro nije, ali ako ta ista slika dobije malo na kreativnosti, likovnosti, ravnotezi, umetnosti, e to je vec nesto drugo. To je slika koja nece cucati samo u regustru vec ce biti nasiroko koriscena.

Kako je sada raditi sa nekim ko je srednjoskolac i ko prvi put uzima aparat u ruke da sa njime veoma ozbiljno slika ne znajuci pri tome da li to njegov aparat moze ili ne. Vratio bih se samo na pre 15 godina kada sm sedeo sa svojim “uciteljima” fotografije i razgovarao o svojim fotografijama gde gresim, sta valja ili ne... Danas posle 15 godina sada ja zajedno sa njima ucim neke nove generacije. Tesko je nije da nije. 10-15 ne fotografa, ne istrazivaca, nego stvarno umetnika. Slusaju oni tu nije sporno, ali ako kazes da nesto ne valja ljute se. Ne daju na svoja dela. Nikakva kritika. Mladi su razumem i ja sam takav bio. Nauci ce se vremenom.

<

Ipak pravo zadovoljstvo je kada vidis sta si uradio. Kada je rezultat vise od onoga sto si ocekivao. Kada vidis da tim funkcionise i kada je doneo rezultat. To je ovde bilo veoma vazno. Sest ljudi radi na jednoj slici. Pa u zemlji Srbiji dvoje ne mogu da rade, a kamo li da spojis sest ljudi da napravi tako zahtevan rezultat.

Ono po cemu mogu da izmerim i odgovorim na pitanje kako je bilo raditi sa njima citirao bih moju dragu prijateljicu sa Skole za dizajn koja je ucestvaovala zajedno sa nama u radu Skole koja mi je rekla da joj je pravo zadovoljstvo da vidi nekoga ko ima puno znanja, a nije profesionalni fotograf, i da sa toliko energije, zara i bez sebicnosti prenosi to isto deci. Ispade sada da se ja hvalim, ali verovali Vi ili ne ja sam jos pod utiskom onoga sto smo uradili.

- 19:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.11.2007.

Ovo je samo mogao lud da uradi!!!!

Upravo sam zavrsio jos jedan seminar Skole primenjene fotografije ovde kod mene u Petnaji, ali ovo sto sam ovoga puta uradio ovo je samo mogao lud covek da uradi.
Doveo sam 13 polaznika koji vecina nisu ni drzali, do sada, fotoaparat kako treba da 4 dana slikaju ni manje ni vise nego pecinu i to ovu nasu Petnicku. Kako je bilo bolje da i ne govorim, ali sta smo na kraju dobili e to je vec druga stvar.

Pecina

<

Makrofotografija u pecini

<

Bilo je sjajno i mogu reci da sam mnogo zadovoljan pa evo to hocu drugari da podelim sa vama. Uzivajte.

- 01:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 29.08.2007.

Svemu sto je lepo dodje kraj

Eto posle napornog jula meseca prodje i taj avgust. More – planina. Ima li bolje kombinacije.
More, ah more. Boka i zaliv. Odusevljen sam nema shta. Mesto za pravi odmor, uz naravno dobro drustvo. Vino (belo i jos bolje crno), loza domaca iskljucivo, riba i morski polodvi sa sjajnim prelivima, cista voda, dobri ljudi, mir i tisina. Da izgleda da mi je to zaista bilo potrebno. Da zaboravio sam i nezaobilazni i krajnje interesanti motivi za fotografisanje.

<

E, a onda je dosla planina na red. Medvednik ta planina koja lici na ledja ljutog medjeda. Potraga za rudnikom i prvim rudarima. Dobro doduse nisam siguran bas da smo nasli tragove prvih rudara, ali one sa pocetka novog ere sigurno da jesmo. Istrazivanje na otvorenom hmmm kako to dobro zvuci. Setio sam se da ranijih godina, tamo vec skoro davnih, kada sam isao na terene uglavnom je to bilo u jesen. Uhh kako mi to nedostaje. Miholjsko leto, fantastican prirodni kolorit, dozivljaj kada suma promeni boju za noc, jesenji vocni plodovi kada posle njih nije ti vise nista potrebno, lepo vreme. Ali, kao i uvek ali, i ovo je bilo fenomenalno. Jedino mi je smetao ovaj topao vazduh koji je vec mesecima na slobodi, pa okupirao i planinu.

<

Bilo kako bilo svemu sto je lepo dodje kraj, ali samo za ovaj mesec avgust.

- 12:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.08.2007.

Peci je poleteo u 30-oj

Eto i PeciSta je napunio 30 leta. Auuuu!!! Prvi dan krize srednjih godina.
Dobio sam od dragih kolega svojih helihopter na daljinski i jednog majmuna koji smara doboshem okolinu.
Sacekao sam rodjendan sa novim starim drugarima. Hocu reci stari jer se znamo, ali evo ovoga leta smo se skontali bas onako pa smo postali ustvari novi drugari.
Helihopter.... skoro da nisam dobio takav poklon kao ovaj. Bio sam srecan kao malo dete.
Mada kada sam ga dobio vec smo uspeli da ga pokvarimo. Ceo dan sam bio skenjan zbog toga, ali evo veceras smo ipak uspeli da ga podignemo i ....

Kada pogledam malko bolje i ova cetvrta decenija nije nesto strasno!!!!

Sve u svemu Peci je poleteo u 30 godini.

- 00:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.02.2007.

Podizemo jedra i krecemo dalje

Sa zadovoljstvom mogu reci da sam ponovo obnovio flotu i punim jedrima idemo dalje.

Upravo iz tog razloga ovaj post posvecujem jednom moreplovcu i to kakvom!

Zheng He je cuveni kineski moreplovac i istrazivac koji je ziveo u XIV veku. Cisto informativno u periodu od 1405 do 1431. godine izveo je ukupno 8 putovanja pocev od istocnih obala Kine, preko Indokine i Indonezije, obala Indije, Persijskog zaliva, pa sve do istocnih obala Afrike (od Egipta do Moznabika).



Sada ja ne bih pisao o njegovim putovanjima, mislim toga ima na internetu, ali ono sto mene facinira kod ovog istrazivaca jeste nacin na koji je mislio i delovao. Celokupna Hea flota brojala je oko 317 brodova i oko 30 000 moreplovaca. Brodovi na kojima su ovi kineski istrazivaci putovali daleko su se razlkovali od zapadno evropskih. Briga o zdravlju mornara bila je glavna briga koja je uspesno preprodjena. Velike kolicine pijace vode koja je dugo vremena zadrzavala svoj kvalitet jeste nesto sto brodovi tog vremena nisu imali. O svezoj hrani da i ne govorim. Medjutim, He je uspeo da prebrodi taj problem.
Najfascinantnije u vezi njegovih putovanja jeste sto je 30 000 mornara, koje je vodio na svoja putovanja, opismenio i obrazovao po nalogu kineskog cara sa ciljem da odlazeci u daleke zemlje prikazu kinesku carevinu, narod i kulturu u sto boljem svetlu.

- 20:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 13.02.2007.

Zasto?

Zasto sve mora komplikovano?
Zasto je sve uvek onako kako nije?
Zasto sve mora tako?
Zasto nema pravde na ovom svetu?
Zasto mora toliko dugo da traje?
Jednostavno zasto? Zasto?

Uhhh opet onaj osecaj kada ti flota ode u dve lepe ostao ti samo jedan camac a ti sam kapetan sam u istom tom camcu i pitas se "Ima li pravde na ovom svetu?"

Proci ce a onda opet onaj stari Peci koji nece kasniti toliko sa postovima. Valjda!

- 22:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 01.12.2006.

NAPUKON TRESNJICA

Eto posle skoro 13 godina, ne racunajuci onu avanturu pesacenja za videla do Drine, ponovo sam osetio cari jednog od lepsih kanjona u nasem kraju. Naime avantura je obecavala jer su u akciji bila samo dva "hrabra" istrazivaca (Pacoliki i moja malenkost). Naravno da je to formula dobre avanture. Elem, krenuli najpre sa idejom da obidjemo deo od usca Dubrasnice u Tresnjicu, pa ujedno da vidimo i vodopad na istoj, pa onda kanjonom do usca Tribuce u Tresnjicu. Medjutim, nije se dalo. Usli smo u kanjon nesto kasnije nego sto se Dubrasnica uliva u Tresnjicu. Posle malo mog tumaranja uzvodno, kako bih provalio u kojoj smo reci, odluka je bila nizvodno.



Stena na stenu, kamen na kamen, pa malo po brsljenu i kupinama, pa malo voda, pa opet stena i tako. Motiva za slikanje ihajjj. Vreme ko poruceno, ali kanjon ko kanjon. Hladno, mokro, klizavo. Ubijanje nogu od kolena do stopala zagarantovano. Ali vredelo je.



Posle dugog hoda odluka pomalo teska. Izlazimo iz kanjona. Mrak ce uskoro a iskreno secanje od pre 13 godina ne sluzi bas kako treba. Nisam siguran koliko daleko je usce Tribuce. Odluka uhhhh. Pravo uz stenu uz nos. Jezik do kolena. Cas neka staza pa je nema. Jedan beloglavi sup nas oblece. Nije valjda da je dosao po nas. Na svu srecu slece na stenu preko puta i verovatno se pita: Kuda su posli ovi ludaci? Dolazimo skoro do pred sam vrh, ali sa jedne strane sipar, sa druge provalija, napred stena, ali nezgodna. Etnuzijazam, polet, elan, mladost sve ode u dve lepe. Popesmo se mi, popeh se i ja i ajd opet nalet entuzijazma, poleta, elana, mladost ostala, pogotovo kad videh sa druge strane stala, livadica, puteljak. Vreme je da se nesto i prezalogaji. Pogled ko porucen. Vidi se sad i Tribuca. Pitanje je da li bi smo stigli za videla. Mislim da da, ali nema veze. Put do Mitrove stene i nazad do kola taman kad je pao mrak.
Put nazad i naravno svracamo kod Velinke tj. Dragica u Balinovic. Ulazimo i opet istrazivaci. Krenuli ljudi da istrazuju pecinu i gle cuda u blizini Tresnjice. Pice, kafa i konacan povratak kuci hrabrih istrazivaca.

P.S. Moram reci da su ovoj strasnoj avanturi nedostajali jos neki blogeri i nasi prijatelji, ali ipak sve sto mogu reci sledeca godina je vasa!!! Ove slike su za vas sve drugari.

- 20:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.11.2006.

PRICA O ZIVI – AMERICKI INDIJANCI


Kako su lezista cinobera pronadjena i na Americkom kontinentu tragovi dobijanja i upotrebe cinabarita i zive belezimo i kod Juznih i Severnih Indijanaca.

Naime, kao i kod Evropljana i kod Indijanaca cinabarit se koristio najpre za dobijanje cinobera koji se koristio u kozmetici i u spravljenju ratnicke crvene boje. S druge strane interesantna je prica upotrebe zive. Naime, pojava upotrebe zive belezi se kod plemena Maja i Inka na vrlo neobican nacin.

Svima je poznat proces ispiranja zlata iz reke.
Drvenim koritom se ispira sljunak i pesak i traze se zlatna zrna ili zlatni prah da ne kazem pesak. Gle cuda opet zlato! Kada se nakupi jedna odredjena kolicina tog “zlata” koje je dosta prljavo i koje ima dosta primesa u sebi onda se, obicno u drveno korito, stavlja uzareni cinabarit gde vrlo brzo dolazi do vezivanja prljavstine i primesa za zivu ostavljajuci za sobom cisto zlato. Vrlo interesantno jeste u tome sto se u nekim delovima Juzne Amerike i dalje moze sresti ovaj nacin “dobijanja” zlata, ali ono sto je vise interesantno seti te se samo ranije price o zlatnom runu.

Sada se selimo na azijski kontinent gde ziva postaje jedan od vaznih elemenata istocne religije....

- 20:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 03.11.2006.

PRICA O ZIVI - NEKROPOLA VARNA I JOS PO NESTO

Znaci jedini poznati tragovi upotrebe zlata u vreme neolita (5000-3500 g.p.n.e.) nalaze se u Bugarskoj na obalama Crnog mora u Varni. Tamo je pronadjena nekropola u kojoj je konstatovano preko 2000 predmeta, ukupne tezine oko 6 kg, redjenih od cistog 23,5 karatnog zlata. Medjutim kakave veze Vinca ima sa Varnom. Naime nekropola u Varni hronoloski pripada vremenu poslednje faze bitisanja vincanske kulture (Vinca D a po drugoj hronologiji Vinca Plocnik II ali sve u svemu vreme oko 3500 g.p.n.e.). U ovoj nekropoli pronadjen je crni keramicki sud koji ima u sebi potpunu vincasku formu pravljenja posuda sa zlatnim ornamentom. Postoje dva misljenja o tome kako je ovaj zlatni ornament nastao.



Po prvom M.Gimbutas smatra da se zlatni prah nanosio na glacanu povrsinu posude i da se redukcionim pecenjem pekle u pecima, ipak zagovornik sam drugog misljenja A.Durmana koji navodi da se najpre pravio tecni amlagam od zlata i zive, koji se kao takav nanosio na suvu posudu. Potom bi se posuda pekla na temperaturi od 360 stepeni, gde bi ziva isparavala, a zlato prjanjalo u povrsinu. Naravno pri tom procesu crna boja posude ne bi se menjala.

Da ne bude zabune podatak koji sam sprovodeci istrazivanje oko cinabarita pronasao zaopanjio me je. U to vreme o kojem pisem na teritoriji Balkana mogli su se povrsinski naci grumeni zlata teski i po nekoliko kilograma. Podatak koji sam dobio od bugarskih geologa me je frapirao. U ovo vreme u Bugarskoj, pretpostavlja se da su mogli da se nadju dosta cesto grumeni zlata izmedju 30 i 40 kilograma.

Dalja upotreba zive u covecanstvu belezi se kod starih Grka. Vitruvije govori o tome kako se ziva koristila u procesu pozlate srebra i bakra. Na zalost nema nekih zanimljivih podataka o koriscenju zive u tom vremenu, pa i kasnije i u samom Rimu. Uobicajno je da se cinabarit eksploatise najvise zbog cinobera koji se dosta koristi u kozmetici, ali o nekoj velikoj upotrebi zive nema podataka.

Ipak nesto zanimljvija je situacija je preko okeana tamo....

- 20:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv